Hmelj

Humulus lupulus

Hmelj (lat. Humulus lupulus) jedna je od najunosnijih ratarskih kultura i prva asocijacija na pivo.

Dio je porodice konopljovki (Cannabaceae), prilično male porodice čiji je glavni predstavnik konoplja.

Blizak je biljkama poput divljeg kestenaguaranejavora i ličija.

U našem se jeziku još naziva i kuk ili kudiljice.

Biljka ima muške i ženske cvjetove, a cvjeta od srpnja do kolovoza. Muški cvjetovi su manji, neugledniji i u obliku metlice. Ženski cvjetovi nježne i jajolike šišarke s 5 cvjetova koje oprašuje vjetar i potrebno im je mjesec dana za dozrijevanje. Jedna biljka može razviti i preko 2.000 šišarica.

Hmelj je relativno mali red koji se sastoji od nekoliko vrsta prirodno raširenih na području Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Danas je najznačajniji njegov gospodarski značaj i uzgaja se diljem svijeta, a posebno je važan zbog upotrebe u pivskoj industriji. Najveći proizvođač su Sjedinjene Američke Države, a velik se dio proizvodi na području Europske unije.

7 temeljnih sorta

Iako je poznato 7 temeljnih sorta, zbog velike potražne danas je razvijeno nekoliko stotina hibrida koji se uzgajaju u cijelom svijetu i namijenjeni su proizvodnji piva. Donosimo neke od najznačajnijih vrsta i hibrida za uzgoj. Sorte se razlikuju i prema mjestu uzgoja, pa su one kontinentalne i s područja Europe gorke i koriste se zbog alfa-kiselina, dok su one iz toplijih krajeva, kao što je Australija, uljaste i aromatične.

Humulus americanus

Kao što mu ime kaže, ova vrsta hmelja najčešće se nalazi na području Sjeverne Amerike te je jedna od vrsta s najviše udjela u proizvodnji svjetskih piva. Dugotrajna je vrsta i smatra se da jedan grm može trajati i do 25 godina.

Humulus cordifolius

Ova je vrsta hmelja jedna od rjeđe uzgajanih, a najčešće se nalazi na području tropske klime. Nije toliko rodna kao ostale vrste, pa se ne koristi često za komercijalan uzgoj.

Humulus scandens

Ovaj se hmelj često naziva i japanski hmelj jer potječe s područja Kine i Japana. Ima karakteristične srebrenasto zelene listove podijeljene na 5 režnjeva i uvelike sliče listu kanabisa. Koristi se u istočnjačkoj tradicionalnoj medicini i za proizvodnju alkoholnih pića.

Humulus lupus

Humulus lupus je predstavnik vrste te najčešće uzgajan oblik hmelja za masovnu proizvodnju. Odlikuju ga velike šišarke koje se upotrebljavaju u narodnoj medicine ili za proizvodnju piva. Višegodišnja je biljka penjačica.

Humulus yunnanensis

Ovo je još jedna vrsta hmelja koja je tipična za Aziju i potječe iz Kine. Također se radi o penjačici koja cvjeta karakterističnim šišarkama. Osim za proizvodnju piva, koristi se i u farmaceutskoj industriji.

Humulus neomexicanus

Ova je vrsta karakteristična za uzgoj na području Novog Meksika. Jedna je od rijetkih izvornih vrsta koje na tom području rastu već milijun godina. Danas se proširio diljem Amerika, ali se razlikuje od hmelja s europskim korijenima. Također, koristi se za proizvodnju piva i u medicinske svrhe.

Upotreba hmelja

Ako je upotreba hmelja najpoznatija za proizvodnju piva, njegov je značaj puno širi i u drugim industrijama, pa donosimo neke od najpoznatijih.

Kozmetika

Hmelj se može koristiti u mnogim kozmetičkim preparatima, ali najčešće u kremama jer pomaže održavanju mladenačke kože.

Kulinarstvo

Iako je najpopularniji način upotrebe hmelja u kulinarstvu u pivu, mladi izbojci hmelja mogu se jesti kuhani kao prilog i podsjećaju na šparoge. Za pivo se koristi hmeljev ekstrakt koji se miješa s ječmenim sladom i kvascem kako bi se dobila gorka alkoholna tekućina od svijetložute do tamne boje. Osim što daju aromu i gorčinu, one su i prirodni konzervans. Na našim se prostorima koristi hmelj s više alfa kiseline za gorčinu, a dodaje se tijekom nekoliko faza izrade, posebno tijekom kuhanja piva.
Upotreba hmelja

Medicina

Hmelj je dobro poznat kao biljni lijek u narodnoj medicine i koristi se od davnina. Hmelj sadrži puno antioksidansa, a pomaže i kod problema s bubrežnim kamenjem. Najpoznatiji način upotrebe je protiv nesanice, pa se mlade šišarke kuhaju kao čaj za smirenje živaca, protiv depresije i za smirenje psihičkih poremećaja. Čaj je jako gorak i teško se pije, ali otvara apetit.

Zanimljivo je da se njime pune i jastuci i popluni na psihijatrijskim odjelima u bolnicama. Najčešće se koristi u kapsulama za smirivanje poremećaja spavanja, iako se može koristiti i za ublažavanje menstrualnih tegoba. Kako može imati sedativni učinak, prije konzumacije se dobro savjetovati s liječnikom.

Hmelj je veoma stara biljka koja se koristila u mnogim civilizacijama. Poznato je das u je tijekom 9. st. prije Krista koristili Egipćani za liječenje nesanice. Poznavali su ga i stari Grci, ali ga nisu koristili za izrađivanje alkoholnog pića, nego su proučavali njegova ljekovita svojstva. Hmelj su u Europu donijeli Mongoli, a kasnije se proširio i u Ameriku.

Zanimljivo je kako se hmelj u izradi piva upotrebljavao tek od 14. stoljeća, a dodan je u Bavarskoj. Prije toga je pivo imalo slatkast okus, a pokušalo ga se uravnotežiti raznim biljkama, kao što je neven ili pelin. Danas postoje razni pivski stilovi u kojima je hmelj zastupljen kod promjene arome i gorčine.

Zbog svoje hranjive vrijednosti, pivo se ne smatra alkoholnim pićem, nego prehrambenom tvari. To mu omogućuje da se reklamira ili da se potiče njegova konzumacija. Također, dopuštena je manja konzumacija rodiljama kako bi se potaknula proizvodnja mlijeka.

Hmelj nije dobar za druge životinje, ali zanimljivo je da može biti dobar kao dio prehrane kokoši: naime, njima pomaže u probavi i smanjuje broj loših bakterija iz crijeva.

Nutritivno govoreći, hmelj ne sadrži dosta hranjivih tvari, ali ima značajnu razinu vitamina B6, vitamina C i vitamina E, kao i razne antioksidativne flavonoide, uključujući jedinstveni spoj nazvan ksantohumol.

Zdravstvene prednosti konzumiranja ovih šišarki u različitim oblicima uključuju opuštanje mišića, jačanje kognitivnog zdravlja, ublažavanje kardiovaskularnih problema i zaštitu zdravlja kože, između ostalog.